Zrenjanin

Prolog

Septembar je 2020. godine koja će verovatno još dugo na globalnom planu ostati zapamćena kao „prva godina pandemije kovida“. Mediji u Srbiji tih dana su, osim vesti u vezi s pandemijom, prenosili i komentarisali još čitav niz dnevnopolitičkih tema, a jedno od dosta komentarisanih dešavanja tih dana i meseci bile su i kineske investicije u Srbiji, prijateljstvo srpskog i kineskog naroda, kao i pomoć koju je Kina uputila Srbiji, kao podstrek u borbi s pandemijom. U toj kakofoniji i raznolikosti aktuelnih vesti, potpuno je nezapaženo (na nivou države) prošla vest da je Skupština grada Zrenjanina donela odluku da se jedan od opštinskih puteva koji prolaze kroz industrijsku zonu grada nazove po kineskoj kompaniji Linglong. Tako je Zrenjanin dobio svoju prvu aveniju – Aveniju Linglong, a u obrazloženju ovakve odluke navedeno je da izmena naziva navedenog opštinskog puta u značajnoj meri doprinosi daljem unapređivanju lokalno-ekonomskog razvoja grada. (Beta/N1 2020, link) 

Duga istorija preimenovanja i neimenovanja – Zrenjanin u dvadesetom veku

Zvanično sećanje u Zrenjaninu

Duga istorija preimenovanja i neimenovanja – Zrenjanin u dvadesetom veku

Zrenjanin je grad u Srbiji, sedište Srednjobanatskog okruga, u kome po rezultatima popisa iz 2011. živi 76.511 ljudi na teritoriji samog grada, odnosno 123.362 ljudi na celom području zrenjaninske opštine (Republički zavod za statistiku 2014, 43). U odnosu na prethodni popis iz 2002, osetan je pad ukupnog broja stanovnika/ca, a taj trend demografskog pada može se pratiti još od popisa iz 1981. (Ibid). Kada je u pitanju etnička struktura stanovništva, radi se o mešovitoj, multikulturnoj sredini sa izraženom srpskom većinom (71,42%), značajnim postotkom ljudi mađarske nacionalnosti (13,07%), te dosta brojnom romskom populacijom (2,75%).

Zvanično sećanje u Zrenjaninu

Kao i dosta drugih gradova i mesta u Srbiji, i Zrenjanin je od početka devedesetih godina naovamo prolazio kroz različite faze i izrazite promena u poretku zvaničnog sećanja. Kao i drugde u Srbiji, ali i šire na čitavom post-jugoslovenskom prostoru i ovde se svrgavanje starog poretka sećanja nastalog i učvršćenog tokom perioda socijalističke Jugoslavije, odvijalo uz obilatu potporu istorijskog revizionizma, izraženog antikomunizma i sveprožimajućeg nacionalizma. Istorijski revizionizam ovde razumevamo ne na način neophodnog osvežavanja fonda istorijske građe, uvida i znanja, već kao proces u kome je na delu „ne samo prevrednovanje tj. novo ili modifikovano tumačenje prošlosti, već neposredna prerada.

O logorima Begejci i Stajićevo – čelični zagrljaj tišine

Potisnuto sećanje – antiratni otpor u Zrenjaninu

O logorima Begejci i Stajićevo – čelični zagrljaj tišine

Upadljivo odsustvo iz kolektivnog sećanja i najočigledniji vid poricanja da su se neke stvari desile, da postoje lokacije na kojima se to dešavalo i zid ćutanja o tome šta se dešavalo devedesetih godina, povezano je s postojanjem logora na teritoriji Srbije. Prema navodima Fonda za humanitarno pravo koji se oslanjaju na nalaze Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), od septembra 1991. do avgusta 1992. na teritoriji Srbije, Jugoslovenska narodne armije (JNA) oformila je više logora za Hrvate/ice: u Stajićevu kod Zrenjanina, u kasarni JNA u Zrenjaninu, u Begejcima kod Žitišta, u Kazneno-popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici, u vojnom zatvoru u Šidu, u Kazneno-popravnom zavodu i Vojnom zatvoru u Nišu, Aleksincu, kao i u Vojno-istražnom zatvoru u Beogradu i u podzemnim objektima Instituta za bezbednost na Banjici (FHP 2019, link).

Potisnuto sećanje – antiratni otpor u Zrenjaninu

Suprotno uvreženoj tvrdnji da su ratovi devedesetih na prostorima bivše Jugoslavije bili eksplozija potisnute i duboko ukorenjene etničke mržnje, iskustva, još živa sećanja, aktivistički arhivi i jedan važan deo korpusa akademske proizvodnje znanja podsećaju nas da je ta slika bila mnogo kompleksnija i daleko od istine. Ne samo da dobar deo stanovništva nije bio spreman da ratuje, već su postojali/e i javno delovali/e mnogi/e pojedinci/ke koji su se ratu i ratnoj politici otvoreno suprotstavljali/e. Devedesetih se u zemljama bivše Jugoslavije, a posebno u njihovim glavnim gradovima, odvijala živa antiratna aktivnost usmerena ka osujećenju napora elita da obezbede podudarnost etničkog identiteta i političkog stava (Bilić 2015, 23). 

Društveno-ekonomska transformacija – čelični zagrljaj „tranzicije“ i privatizacije

Epilog

Društveno-ekonomska transformacija – čelični zagrljaj „tranzicije“ i privatizacije

Kroz čitav prethodni sadržaj ovog teksta naglašavana je veza između društveno-ekonomske transformacije i novouspostavljenog poretka sećanja. Ta veza nije samo simbolička, nego i vrlo konkretne, materijalne prirode, ona je mnogostruka i služi međusobnom opravdavanju „novog“ poretka sećanja i „novog“ ekonomsko-političkog sistema. Nova „pravila igre“ tako tvrde da je socijalistički društveno-ekonomski sistem bio pogrešan ne samo zato što je gušio sve nacionalno i zatirao „pravo“ i „iskonsko“ nacionalno biće, već i zbog toga što je socijalistički način ekonomije nazadan i sprečava istinski prosperitet i blagostanje nacije.

Epilog

Ako bismo parafrazirali čuvenu Gramšijevu rečenicu o starom koje umire, a novom koje još ne može da bude rođeno, mogli bismo reći da je u slučaju Zrenjanina staro moralo da umre, da bi se na njegovim ruševinama ubrzo kočoperilo novo. Novo koje ne polaže mnogo na „stare“ i prevaziđene vrednosti jednakosti i socijalne pravde, novo koje u ime napretka, privrednog rasta, investicija i otvorenog tržišta u svojim halama drži ljude kao zarobljenike/ce, koji ne samo da nemaju osnovna radna prava, nego nisu u mogućnosti ni da napuste zemlju u kojoj su se obreli.  

Literatura

 

  • Asman, Alaida, 2011. „Duga senka prošlosti“. Beograd: Biblioteka XX vek. 
  • Asman, Alaida. 2018. „Oblici zaborava“. Beograd: Biblioteka XX vek. 
  • Bešlin, Milivoj i Petar, Atanacković. 2011. „Antifašizam pred izazovima savremenosti“. Novi Sad: Alternativna kulturna organizacija (AKO). https://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Antifasizam_pred_izazovima_savremenosti.pdf (poslednji pristup 5.2.2022) 
  • Bilić, Bojan. 2015. „Borile smo se za vazduh – (Post)jugoslovenski antiratni aktivizam i njegovo nasleđe“. Zagreb: Documenta, Kuća ljudskih prava, Naklada Jesenski i Turk. 
  • Fond za humanitarno pravo. 2018. Dosije: JNA u ratovima u Hrvatskoj i BiH“. Beograd: Fond za humanitarno pravo. http://www.hlc-rdc.org/wp-content/uploads/2018/06/Dosije_JNA_srp_inter.pdf (poslednji pristup 25. 1. 2022) 
  • Fond za humanitarno pravo. 2019. Dosije: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini“. Beograd: Fond za humanitarno pravo. http://www.hlc-rdc.org/wp-content/uploads/2019/01/Dosije_Hrvati_u_Vojvodini_srp.pdf (poslednji pristup 25. 1. 2022) 
  • Kuljić, Todor. 2006. „Kultura sećanja – teorijska objašnjenja upotrebe prošlosti“. Beograd: Čigoja štampa. 
  • Nora, Pierre. 2006. „Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta”. U: „Kultura pamćenja i historija“, Maja Brkljačić i Sanda Prlenda, prir. 21–43. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.  
  • Novaković, Nada G. 2017. „Radnički štrajkovi i tranzicija u Srbiji od 1990. do 2015. godine“. Beograd: Institut društvenih nauka. 
  • Obradović, Marija. 2017. „Hronika tranzicijskog groblja – Privatizacija društvenog kapitala u Srbiji 1989-2012, Ekonomsko-istorijska analiza“. Beograd: Nova srpska politička misao. 
  • Radović, Srđan. 2013. „Istorijski revizionizam i imenovanje javnih prostora u savremenim balkanskim društvima“. U: „Politička upotreba prošlosti“, 313331. Novi Sad: Alternativna kulturna organizacija (AKO). https://www.rosalux.rs/sites/default/files/publications/Politicka_upotreba_proslosti.pdf (poslednji pristup 5.2.2022) 
  • Spasić, Ivana i Vera Backović. 2017. „Gradovi u potrazi za identitetom“. Beograd: Univerzitet u Beogradu Filozofski fakultet. https://isi.f.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2019/03/Ivana-Spasic_Vera-Backovic_Gradovi-u-potrazi-za-identitetom.pdf (poslednji pristup 5.2.2022) 
  • Subotić, Milan, 2009. „Individualna sećanja i politike kolektivnog pamćenja u postkomunističkom stanju“. „Treći program Radio-Beograda“, 143-144 (III–IV): 170 –180. 

Medijski tekstovi 

Internet izvori: