Zaključna razmatranja

Sudeći po informacijama koje se mogu pronaći na internetu, može se steći utisak da Ruma spada u red privredno jako razvijenih gradova, s gotovo minimalnom nezaposlenošću koja iznosi manje od 5 procenata (https://rtv.rs/sr_lat/ekonomija/aktuelno/ruma-privreda-sve-jaca-dolaze-nove-kompanije_1284121.html). Međutim, u razgovorima sa Rumljanima/kama koje sam obavio, ali i prilikom posete samoj lokaciji, jasno je da su u pitanju mere koje daju privremene rezultate jer svi/e sagovornici/ce su saglasni/e da je najveći problem s kojim se Rumljani/ke suočavaju nemogućnost da se pronađe odgovarajući posao. Upravo zato je važno ove zvanične podatke posmatrati sa izvesnom dozom skepse. Nije potrebno provesti puno vremena u Rumi da se primeti da je ostalo jako malo od velikog privrednog giganta koji je dominirao ovim delom Srbije, ali i prostorom čitave bivše Jugoslavije.  

Ruma je tokom proteklih nekoliko decenija imala nesreću da se nalazila u blizini ratnih dejstava pa je bila suočena s nizom problema koji su proisticali iz ove činjenice. Pored ostalog, rumska okolina postala je poprište jedne od najtužnijih epizoda u skorašnjoj istoriji kada su stanovnici/ce hrvatskog porekla bili/e prinuđeni/e da napuste svoje domove (ili kako bi se eufemistično reklo – da se zamene). Prema poslednjem popisu iz 2011. u Rumi je živelo svega 3,16% Hrvata/ca, a može se naslutiti da će, kada stignu rezultati popisa iz prošle godine, taj broj biti manji. (https://hnv.org.rs/hrvati-u-srbiji/statistika/3/) Poslednji korak da se izbriše sećanje na hrvatsko ime u Rumi bilo je preuzimanje takozvanog Hrvatskog doma od strane gradskih vlasti. U pitanju je impozantna zgrada koja se nalazi nedaleko od centra grada i koja je sagrađena 1912. za potrebe rumskih hrvatskih udruženja poput Hrvatskog sokola ili Hrvatske čitaonice (https://www.sremskenovine.co.rs/2020/08/kratka-istorija-doma-jna-hrvatskog-doma/). Nakon Drugog svetskog rata služila je kao Dom JNA, ali je nekoliko decenija bila napuštena i devastirana da bi lokalna vlast 2019. ovo zdanje otkupila od Ministarstva odbrane. Hrvatsko kulturno prosvetno društvo Matija Gubec iz Rume u dva navrata je Republičkoj direkciji za imovinu Republike Srbije slalo zahtev za povraćaj Hrvatskog doma u skladu sa zakonom o restituciji, ali bili su odbijeni ( https://www.zkvh.org.rs/index.php/aktualnosti-post/vijesti/ruma). Danas je ovo zdanje rekonstruisano i u njemu je smeštena gradska biblioteka „Atanasije Stojković“. Elem, već je bilo reči da ni u samim Hrtkovcima ne postoji niti jedan spomenik koji upućuje na to šta se dešavalo tokom 1992-1993, već, naprotiv, kao u svojevrsnoj Zoni sumraka kao simbol tih zlih vremena o(p)staje tzv. Kuća Vojislava Šešelja. Dakle, potpuni mrak pokriva ove događaje, ali se zato s gotovo svakog zida u gradu podseća na stradanje srpskog stanovništva tokom tzv. oslobodilačkih ratova devedesetih godina. Lokalna vlast, počevši od sredine 2000-ih do danas u saglasju s raznim opskurnim nevladinim organizacijama i u sadejstvu s navijačkim grupama, prenaglašava srpske žrtve i samo o njima se govori u javnosti. Žalosno je da, od nekada multikulturalne sredine nije mnogo ostalo– jevrejska zajednica je uništena tokom Drugog svetskog rata, Nemci su naterani na beg nakon rata, lokalni Hrvati/ice bili su prinuđeni da se isele, tako da je Ruma gotovo 100% srpska teritorija i kao takva planira da ostane, za vjek vjekova.